Taj osjećaj sumnje u sebe i vlastite kompetencije koji ustrajava unatoč obrazovanju, iskustvu i postignućima posebno je svojstven ženama. 

Ne čudi ako uzmemo u obzir da su žene u okviru Jugoslavije ostvarile pravo glasa tek 11. kolovoza 1945. godine, a 1990 god. im je Ustavom zajamčena ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije, tj. jednaka prava za žene i muškarce (iako diskriminacija spolova i dalje postoji).

Sindrom varalice prepoznavala sam u brojnim ženama. Bolno prečesto. 

Prepoznavala sam ga i u sebi dok sam brojne diplome slagala na policama, vjerujući da ću sa svakom sljedećom konačno moći živjeti ono što želim. Međutim dok se nisam suočila sa sindrom varalice - niti jedna nije bila dovoljna…a osjećaj nesigurnosti je u meni i dalje rastao unatoč obrazovanju, iskustvu i postignućima. 

Evo nekoliko koraka kako prevazići ovu neugodnu “bolest”:

U sindromu varalice dominira jedno izrazito snažno uvjerenje zbog kojeg smo u vječnoj potrazi za perfekcionizmom. To je “Nisam dovoljno dobra”. 

Taj Perfekcionizam, kojeg neprestano pokušavamo dosegnuti, stvara nam privid da zbog njega stremimo ka nečem bolje, što u ideji ima smisla, no u praksi on zapravo samo opstruira ono što već jesmo i što već imamo. 

Rečenice poput:

“Ja to ne mogu.”

“On/a to radi puno bolje.”

“Ne znam dovoljno. Fali mi još znanja i edukacije.”

… drže nas prikovanima na mjestu i zato se ne usuđujemo izaći u svijet i pokazati ono što mi stvarno znamo i što jesmo. Ostajemo skriveni pod krinkom stalnog usavršavanja ne shvaćajući da problem nije u našem znanju nego u vjeri u to znanje i u sebe. 

Kada shvatite da živite sve ono u što vjerujete - znat ćete da možete živjeti i drugačije - kada promijenite to u što vjerujete. 

Kada otkrijemo uvjerenja koja nas ograničavaju - potrebno je stvoriti ona koja nas oslobađaju!

Koje su to misli koje me potiču na akciju? 

Što me ohrabruje da napravim nešto novo, da izađem iz loše veze ili započnem novi posao? 

Kakvo uvjerenje mi pomaže da slijedim svoju strast? Da vjerujem u sebe? 

Ovo je mjesto igre, kreacije, ali i ispisivanja puno stranica vašeg dnevnika u kojima ćete na temelju slike života kakvog želite imati stvarati nova uvjerenja koja vas ohrabruju na putu ka tom cilju. 

Kada stvorimo nove misli o sebi, to je kao da ste posadili sjeme u vaš um. To sjeme, tu namjeru / novu misao potrebno je njegovati tj. zalijevati osjećajem vjere, radosti i entuzijazma. 

Ako želite novu biljku u svom domu - potrebno je brinuti se o njoj. Ako to ne radite - biljka će, unatoč vašoj želji da je imate - uvenuti. 

Isto je i s vašim mislima koje prerastaju u vaša uvjerenja. 

Da bi istrčali polumaraton, potrebno je kontinuirano trčati. 

Da bi skinuli kilograme, potrebno je kontinuirano voditi računa o svom zdravlju, onome što jedemo, kako vježbamo i živimo.

Da bi preusmjerili svoj život ka radosti, uspjehu i ostvarenju, potrebno je kontinuirano njegovati misli koje vas na tom putu i podržavaju. 

Ovo nazivam Kultiviranje uma. Ne postoji drugi / lakši način kako postići promjenu nego u toj promjeni biti dosljedni i uporni. Neka odustajanje ne bude opcija. 

I da, bit će loših dana, dana kada će pasti motivacija, izgubit ćete volji ili razlog jer ništa neće imati smisla. NO - čak i kada napravite koji dan pauze - nastavite dalje! Ne, ne idete “iz početka”, ništa nije “izbrisano” što ste već napravili. Sve je tu, nastavite se kretati. 

Zamislite to kao vožnju autom na putu do mora. Zastali ste po putu, napravili pauzu, predahnuli, pojeli, napunili gorivo i nastavili ste ići dalje.

Odmarališta su mjesto za odmor. Uzmite odmor, ali ne potrošite odmaralište i benzinsku pumpu za vaš cijeli godišnji odmor. Šteta je. Krenuli ste na puno bolje mjesto. Nastavite putovati! 

Svatko od nas je došao na ovaj svijet s nekom svojom misijom, zadatkom, lekcijom. Naši putevi su različiti. Nekome je dano da pronađe fleksibilnost, a nekome disciplinu. Neko uči iz uma spustiti se u srce i otvoriti svijetu, a netko iz prevelike raspršenosti uči sabrati se i fokusirati. 

Ako previše vremena gledamo druge i uspoređujemo se s njima, nećemo uopće imati vremena baviti se sobom i vidjeti što smo Mi i kako možemo svojim kvalitetama doprinijeti svijetu te razvijati se u skladu s onim što je nama dano! 

Drugi ljudi su tu da s njima dijelimo ovaj svijet u svoj svojoj raznolikosti i ljepoti, a ne da bi bili kopije jedni drugih. Zato nemojte uskratiti drugima svoj talent, svoju moć! 

Kada biste sebe vidjeli očima svojih prijatelja i ljudi koji vas vole i shvatili biste koliko ste divni! Samo trebaate povjerovati toj slici. 

I da, sigurno ima i stvari koje možete biti bolje. Radite na njima, ali ne umanjujte ono što već imate i s čime sijate! 

Jeste li ikada sjeli i napisali koje su vaše vrijednosti? Ako jeste, napišite ponovno, a ako niste - napišite 5 svojih najvećih vrijednosti! 5 stvari u kojima ste sjajni! I bez obzira koliko vam se ovo činilo nemoguće i teško - ne ustajte sa stolice dok to ne napišete. Iznenadit ćete se, samo pustite da krene. 

A kada to završite napišite još 5! 

A sada napišite svojih 5 najvećih uspjeha! I zapamte, kod sindroma varalice vaši se uspjesi vama vjerojatno čine nevažnima i nedostatnima, ali pogledajte ih iz pozicija neutralnog promatrača. Smatrate li da je završetak faksa vrijedno postignuće? Savladavanje neke nove vještine? Novi naučen jezik? Porođaj? Usvajanje neke nove navike koja vam je promijenila kvalitetu života? … I ovo je već 5! 

Sada napišite još 5! 

Kada to napravite - vraćajte se ovim popisima iznova i iznova, sve dok ne povjerujete, dok ne skužite da ste to VI! Vi ste to postigli i to nije mala stvar. 

Dajte si zagrljaj zbog toga. 

Slavite svoje uspjehe. 

Mnogi nisu imali mogućnost, priliku ili kapacitet da to postignu. Vi jeste! I nije to puka sreća! To je vaša odlučnost, vaš talent, vaša vještina, vaša upornost, vaš rad, vaša lakoća, vaša snaga, vaša odluka! 

Pobijedite sindrom Varalice, jer puno ste veće od i bez njega!