Kako sam naučila voljeti se

O ljubavi dugo ništa nisam znala.

Zamišljala sam je u raznim oblicima. Nekada je bila u ugađanjima, nekada u pretvaranjima, a nekada u poslušnosti. Rijetko je bila u mojoj autentičnosti. 

 

Tražila sam je u drugim ljudima a pronalazila sam njezine privide, kopije, ideje.

 

Nadala sam se da će mi pokucati na vrata. Da će mi se servirati na pladnju, onom fino ukrašenom.

 

Čekala sam da se prostre preda mnom. I to ne baš strpljivo.

 

A zapravo sam vjerovala da se Ljubav mora zaslužiti, poput čokoladne tortice nakon ručka, izlaska u park nakon napisane zadaće, poklona nakon dobre ocjene, zagrljaja nakon poslušnosti.

A ja nisam baš bila poslušna. Kažu da sam bila jako svojeglava. 

 

Pa sam uglavnom živjela njen nedostatak. Njezino traženje izvan sebe. 

 

Sve dok mi jednog dana nisu rekli da je Ljubav u meni. 

 

Nisam razumjela. 

Nisam je osjećala u sebi. 

Nisam znala točno gdje je.

Najmanje sam bila sigurna jesam li je uopće zaslužila. 

 

Ipak, postojalo je nešto što sam jako voljela. 

Voljela sam pjesmu. Glazbu. 

Voljela sam biti sve bolja. I pametnija. 

Voljela sam biti među ljudima. Dijeliti.

Voljela sam plesati. I uživati.

Voljela sam životinje. I svoju ruku u njihovom krznu.

Voljela sam život. Jako.

Voljela sam svoju znatiželju. I strast koja me pokretala iznutra i nije mi dala da ostanem na mjestu. 

Voljela sam nova znanja. I putovanja. 

Voljela sam knjige. Parapsihologiju. I običnu psihologiju.

Moju prijateljicu Biljanu. 

Ljetovanja u Rogoznici.

I jednog Miloša. 

 

I sve to je voljelo mene. Takvu običnu. Osrednju. Bez sigurnosti da sam uopće zaslužila to. 

 

Iz Te ljubavi mijenjala sam sebe, svoje poslove, okruženje, ljude. Neki su i ostali… Razvijala sam svoje talente i vještine, širila horizonte, upoznavala nove svjetove, istraživala svoje strasti, živjela svoju radost, postajala iskusnija. I mudrija.

 

Što sam se više upoznavala, to sam se više zaljubljivala u sebe.

Počela sam otkrivati nijanse svoga bića koja nikada zapravo i nisu pripadala osrednjosti i običnosti. Otkrivala sam svoje snage, vrline i talente. 

 

Otkrivala sam da moja radost pomjera ljude, otvara im srca, topi njihove zidove. 

Da moj smijeh zna uljepšati nečiji dan.

Da moj pogled može pružiti utjehu, a moje ruke podršku. 

 

Shvatila sam da: 

  • postavljanje granica omogućava bolju komunikaciju i razumijevanje između mene i svijeta. 
  • mogućnost da osjećam zahvalnost  i pronalazak razloga za nju u malim stvarima čini moj svemir većim 
  • svijet nije jabuka ali da ako pomno promislim koga puštam u svoj svijet mogu stvoriti svoje čarobno mjesto, svoju jabuku.
  • moć je u meni 
  • moje tijelo, kakvo god ono bilo, je moj hram i ako mu ne pokažem poštovanje, nježnost i ljubav da me lako može izbaciti iz balansa. 
  • moji ožiljci, vanjski i unutarnji, moji su podsjetnici na pobjede i da ih trebam slaviti
  • moja najveća vrijednost je ono što nosim u sebi a služi drugima. 
  • moja različitost je moje bogatstvo! 
  • moji talenti nisu tu da me zbune već da me oplemene.

 

Najvažnije od svega, naučila sam kako pronaći ljubav u sebi! Naučila sam je živjeti, unatoč tome što je nekada teško biti ja. 

 

Naučila sam osjećati Ljubav u sebi. I sebe kao Ljubav.

 

Učiteljica sam yoge (TT300), Life Coach programa Heal Your Life i Executive Coach AoEC programa. Sebe bih, jednom riječju, mogla opisati kao Tragačicu. Tragam za istinom, ljepotom i dobrotom u sebi i oko sebe. S preko 1.000 sati rada s klijentima kroz individualne sesije, yoga satove, predavanja i radionice s velikom ljubavlju i strašću prenosim svoje znanje.

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.