Nedavno sam u jednom intervjuu odgovarala na pitanje kako se dogodilo Dobro Mjesto tj. kako sam došla na njegovu ideju. Iako sami tada bila vrlo svjesna toga Kako se dogodilo nisam prije ovog intervjua tome pridavala puno značaja, ali sam nakon njega shvatila da je zaista važno podsjetiti se odakle smo krenuli. Ako ni zbog čega drugog, a onda da kada pogledamo unatrag vidimo koliki smo put prešli i gdje smo došli.

Dobro Mjesto sam stvarala iz svog bolnog mjesta. Bilo je to vrijeme koje je bilo za mene izuzetno teško. Lomila se veza koja mi je puno značila. Cijena ostajanja u njoj bila je previsoka. Taj odnos utapao mi je krila. Bio je nepodržavajuć za mene. Kao biće sa dubokim emocijama i velikom empatijom nisam nalazila način da me ne dotiču surovosti i grubosti. Takva sam. Tragam za istinom, ljepotom i dobrotom. Svega ostalog ionako ima pregršt oko nas. Želim Svoj svijet učiniti po Mojoj mjeri. 

I tako, tragajući za onim što mi je najviše nedostajalo, naišla sam na jedan video klip Neale Donald Walscha koji je rekao (parafrazirat ću ga) da je dio  našeg iscjeljenja davati ljudima ono što sami trebamo.

Pomažući drugima pomažemo sami sebi.

Boravak u mojoj crnoj rupi učinio je da to zaboravim. Svim svojim bićem bacila sam se na stvaranje mjesta u kojem ću moći pomagati drugima, sa svim svojim znanjem i umijećem. Moja sebična potreba da budem bolje učinila je da ljubav, podršku, ljepotu i dobrotu počnem davati još više, kako bih je i  sama počela osjećati te se vraćati svojoj istini. 

Tada sam živjela u malom stančiću sa jednom sobom, koja je bila sve. Odlučila sam je preurediti i pretvoriti u radni prostor - na uštrb mog životnog prosora. Farbala sam ormare i zidove, stavljala nove slike, mjenjala raspored, ubacivala cvijeće. Oplemenila sam prostor najbolje što sam mogla i znala kako bih u njemu počela stvarati i graditi. Bili su to moji prvi koraci.

I na tom mjestu se čarolija krenula događati. 

Kako sam se ponovno otvorila ideji davanja i djeljenja tako se pročistio i energetski prostor za moje nove klijente koji su počeli stizati a ja sam se korak po korak počela vraćati na svoje dobro mjesto. Postajala sam snažnija, bolja, samopouzdanija. Sve nakon toga jedna je sasvim druga priča. 

Ono što sam htjela reći je da kada zapnemo u nekom teškom periodu i kada nam se čini da ne znamo više tko smo i kako dalje potrebno je okrenuti se oko sebe i zapitati se što možemo učiniti za druge. Dajte drugima ono što im je potrebno a po putu ćete shvatiti da je to potrebno i vama. Na taj način ćete to jačati i unutar sebe. Jačat ćete svoju misiju - podržavajući tuđu.

Jačat ćete svoju snagu - podržavajući tuđu.

Jačat ćete svoju vjeru - podržavajući tuđu.

Krize rađaju pobjednike! 

Budite pobjednik svog života. "Te" situacije. "Ovih" okolnosti. "Takvog" odnosa.

Samo budite. 

Prihvatite ono što je. 

Pomažite drugima. Pomažite i sebi.

Djelite što znate i imate. Naučite i primiti ono što vam se daje i nudi, ako je to dobro za vas.

Otvorite se za nove ideje i nove mogućnosti. Život će vam donjeti ono što želite. I budite vrlo jasni u onome što želite. Konkretni. Orijentirajte se na kvalitetu toga što želite a ne na fiksiranu osobu ili stvar. Nikada ne znate što se krije iza vaše fiksacije. 

Budite otvoreni za rast, razvoj, promjene, učenja i sve blagodati koje dolaze za tim! 

Jer, krize rađaju pobjednike.